Sustav vrijednosti („etiketiranja“) ljudi

„Zabluda nastaje kada se na Istinu koja dolazi izvana nešto naknadno dodaje u umu, a time se drastično smanjuje jednostavnost iste“. (Epikur)

Koliko puta ste se našli u situaciji da ljude prosuđujete po načinu na koji se odijevaju, brandu odjeće ili obuće koji imaju na sebi, načinu na koji pričaju, određenim karakternim osobinama te mnogo drugih pojedinačnih, ali i osobnih sustava vrijednosti kojima drugima dajemo neki manji ili veći značaj? Sve navedeno uključeno je u današnji sustav etiketiranja pojedinaca koji vrlo često unosi zablude o ljudima kakvi oni zapravo jesu. Primjera radi: kada biste na ulici sreli nekog vrlo otmjenog gospodina ili pak drugoga sa izlizanom, ponekad i poderanom odjećom – sa kime biste radije započeli razgovor? Oni koji su odabrali otmjenog gospodina najčešće imaju pogrešne pretpostavke da isti može razjasniti čak i osnovne stvari u životu. Nemali broj puta uvjerio sam se da čovjek s ulice ima široki dijapazon razumijevanja vaše situacije koju ste mu upisali, i to bolje od vas samih.

articles-etiketa-1291736203

Sljedeće, A. De Mello kaže da kada nečemu damo ime ili opis ta stvar odnosno fenomen više nikad neće biti ono što zaista jest. To će reći da ako djetetu kažemo ime ptice ono više nikad neće vidjeti pticu kao takvu nego će je samo objektivizirati pripadajućim imenom. Negativna posljedica takvog stava jest insuficijencija uživanja u malim stvarima. Takvo nešto mogu samo rijetki, dok su ostali konstantno u suludoj potrazi za nečim što su drugi označili kao „vrijednim“. Niste jednom čuli maštanja ljudi koji govore o slavnim zvijezdama, sportašima i ostalim celebrity-ima, a nemate predodžbu da potonji nemaju ni osnovni vokabular da bi održali pristojnu konverzaciju. Biti u takvom društvu može biti analogno kao i situacija pretile gospođe koja lista beauty magazin. Ne može se svesti na opće pravilo, ali takva okolina često ne donosi rast pojedinaca u bilo kakvom smislu; već frustracije,  nezadovoljstvo, patnju te stvaranje sindroma manje vrijednosti.

Može li se iz priloženog zaključiti da etiketiranje ljudi nije „alat“ sa kojim bi se itko trebao služiti? Kao što Isus kaže: „budite kao mala djeca i spoznat ćete kraljevstvo nebesko“. Time govori da ona nemaju predodžbe o ljudima kakvi jesu, te ih stoga prihvaćaju u potpunosti. Na primjer, dojenče će na isti način primiti bočicu mlijeka i od otmjene gospođe i od one u izlizanim, pače i poderanim trapericama. Jeste li vi kadri istovremeno zagrliti obje od navedenih osoba? Sustav moralnih vrijednosti, koje je ionako stvarao čovjek, ponekad je krajnje narcisoidan i gori od bilo kojeg životinjskog ponašanja. Zar smo nakon toliko eona evolucije došli do toga da se moramo naporno truditi da bi nadišli čak i životinje?

Gore navedeno se izravno kosi sa Kantovim kategorički imperativom koji zahtjeva od ljudi moralne aktivnosti činjenja dobra jedni drugima, ne zato što je to jedna od opcija, već zato što je to nužno. Svijet bi bio bolje mjesto kada bi svatko, uključujući i tebe dragi čitaoče, pridao ma i pet minuta da pogleda osobu kakva je zaista, umjesto da je letimično „skenira“ i nonšalantno otpiše. I osobno znam da ne postoji dan kada nekoga ne prosudim mjereći ga vlastitim sustavom vrijednosti i time degradiram unutarnju vrijednost te osobe. Počevši od sebe samog, repliciram manjkavosti ljudskog prosuđivanja na Vas i tražim sljedeće: u idućoj konverzaciji pokušajte barem minutu promatrati ponašanje osobe točno onakvo kakvo jest, a potom promatrajte sebe i zaključite jeste li je procijenili tu i kategorizirali?

 

December 10, 2015

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *