Ekstrovertna priroda ljudi

Svaka osoba ima razvoj umnih sposobnosti od trenutka rođenja pa nadalje. Razvijajući se sukcesivnim iskustvom, vlastiti obrazac ponašanja, karakter, umni poduhvati i ostala “obilježja” se mijenjaju neprekidno. To potvrđuje grčki filozof Heraklit sa snažnom izjavom: “Na ovome svijetu stalna samo mijena jest”. I mnoge duhovno “prosvjetljene” osobe idu u skladu sa “Nikada ne možeš stati dva puta u istu rijeku” – sve se mijenja.

Pogledajte razvoj Vaših vlastitih promjena od kada znate “za sebe” pa do ovoga trenutka. Mnogi će reći: “ja nisam niti približno osoba od one prije 10 godina!” Šte time želim reći? I Vaši roditelji imaju također promjene u obrascima ponašanja tokom vlastitog razvoja u okolini koja se mijenjala, ali ona nisu niti slična sa Vašim kontinuiranjim razvojem. Koliko samo ljudi imaju svađe poradi toga što “netko nije učinio ono što je onaj drugi mislio”. Izravna komunikacija situacija u kojima se nalazimo a u sukobu je osobnog interesa, MORA biti iskomunicirana drugoj strani. U protivnom se događaju ekscesi u reakcijama ljudi, koje ponekad prijelaze i “normalne” okvire ponašanja.
Također, mora postojati i obostrana komunikacija da bi se zadovoljila osnovna životna potreba svih ljudi – osjećaj za sigurnost, samopouzdanje, razvijanje u smjeru kojega želimo itd. I sami smo svjesni koliko nas ima koji rade ne ono što vole, već zato “jer moraju”. Dramatični epitet tome dodaje ljudski osjećaj za “sebe” i ispunjavanje vlastitih želja i potreba. Sve dok se druga strana ne uvaži i tolerira zato što ima “pravo” na svoje stajalište, sukob će uvijek postojati u mjerama gdje ga, u situacijama koje su nepotrebne – ne treba.
Trebamo uvidjeti da svačiji razvoj ovisi o vlastitom tempu, isto tako i obrasci ponašanja, fizički izgled (iako u manjoj mjeri) ima za pravo tražiti toleranciju druge osobe. Kao što Vi, kao i ja, zahtjevamo da druga strana ispuni naša očekivanja, ponekad u mjeri da se to i ne govori – takav pristup nije konstruktivan. Svatko se u razgovorima koji imaju obilježja sukoba, rasprava i polemika mora staviti “u tuđu cipelu”, razmotriti što je osoba zapravo htjela i zašto je to htjela, tek onda razmotriti je li naše stajalište ostalo nepromijenjeno i reći toj osobi naše stajalište, u protivnom se “prilagođavamo” situaciji uz kompromis. Ako se osoba ne postavi tolerantno i uviđavno, u takvim razgovorima će nastati sukob interesa ili čak nema dogovora.
Poanta jest u pronalaženju svakoga od nas u središtu radnji, a ne kao entiteta koji se postavlja “izvan” toga ulazeći u vlastiti prostor. Istupivši na frontu bojišta, ono se dugotrajnim radom transformira u ugodni kafić gdje se osobe mirno razgovaraju i postižu dogovore. Morate postati svjesni da se izlaskom u žar borbe mičete od vlastitih zidova koji su Vam se činili kao sigurnost (iako je to zabluda), postavljate na ugodno mjesto gdje se mirnom konverzacijom postižu dogovori na obostrano zadovoljstvo. Ako je jedan od “najvećih” umova Aristotel izjavio “strpljenje je gorko, ali su mu plodovi slatki” – onda je obostrana suradnja (koja nije trenutan proces) korisna. Čemu i dalje ostajemo u tamnoj sobi vlastitog ega?

September 24, 2015

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *