Valorizacija vlastitog i tuđeg vremena

Svatko od nas ima vlastiti „time-management“, kako bismo unaprijed odredili radnje u danu ili duljem vremenskom intervalu i napravili si barem nekoliko sati slobodnog vremena. Svima je jasno da je tehnologija današnjice enormno ubrzala poimanje vremena. Zapitajte se samo koliko puta ste pomislili da je dan prošao a osjećate se poput posrednika u svome tijelu, vođeni obavezama sa svih strana. Ono što je nekada bilo „slobodno vrijeme“ danas više kao takvo ne postoji.Clock
Uzmete li u obzir i statistiku da smo jedna od rijetkih država koje imaju „luksuz“ ispijanja kava usred dana – takva informacija nikako nije za pohvalu. Pozivajući se na stil života Amerikanaca, gdje je „protestantska etika i duh kapitalizma“ (Max Weber) uzela danak, tako se može i vidjeti koliko je država kao takva naprednija od naše. Ima za pravo reći jedan mudrac „gdje se narod ne zauzima da stvara genija, isti će patiti od posljedice letargije“ – što će reći da malo od nas prihvaća ulogu žrtvovanja „luksuza“ ispijanja kava, gledanja TV-a, korištenja vremena u neprihvaćeno iracionalne svrhe koje naposljetku vode do propadanja vlastitog postojanja i unutrašnjeg mira.
Ovakva diskriminacija osobnih kvaliteta koje zatomljujemo misleći da činimo „nešto“ za sebe je i više nego ozbiljna. Pogledajmo samo koliko ljudi ne poštuje vlastito vrijeme, pa time i gube priliku za trenutke u svrhu samo-aktualizacije. Abraham Maslow u piramidi trans-personalne psihologije pojašnjava da nakon egzistencijalne, emotivne i karakterne potrebe dolazi ona za samo-ostvarenjem. To se nikako neće ostvariti ukoliko nastavimo ići u smjeru kojega nameće mentalni karakter našega tijela, odnosno ego. Moramo istinski, iterativno i sukcesivno sebi priznati da smo individue koje imaju i mane i vrline. Naglasak je na vezniku „i“, koji mnogi u slučaju mana ne žele priznati da ih imaju.
Mudro će se povezati izreka „čovjek jest tri osobe u jednoj: ona koja želi postati, ona za koju misli da jest i ona koja uistinu jest“ sa prijašnjim odlomkom. Nadopunit ću činjenicom za koje si nepromišljeno uzimamo pravo, a to je da onakvi kakvi smo zapravo – takvi se rijetki vide. Kada stanete pred ogledalo svojega karaktera i zaključite da ste osoba koja posjeduje sve vrline i mane, te ih prihvatite kao dio Vašega postojanja, tek onda ćete moći valorizirati svoje dragocjeno vrijeme i pružati ga ostalima upravo onoliko koliko im je potrebno. Tako ćete moći racionalno koristiti i vrijeme za sebe, a imajte svakako na umu da morate učiniti nešto slično opisanome kako biste uživali u svakome danu. To je i cilj svake osobe, zar ne?
Nadalje, valorizacija tuđega vremena je i više nego nezahvalna. Uzima se „zdravo za gotovo“ tuđa volja kako bi nam posvetili dio vremena u stvaranju ugodne atmosfere, dok se za posljedicu znaju stvoriti fenomeni poput nepotrebnih rasprava koje su nepovratno uzdrmale temelje konstruktivnog vremenskog intervala u tom sastanku. Ne smije se dopustiti sa naše strane takav zabrinjavajući propust, inače će se stvari odvijati adekvatno djelovanju visokih čelnika u lijepoj našoj. Ne bi li bilo lijepo da nam dnevne aktivnosti budu posvećene građenju uzajamno podržavajućih odnosa prema samima sebi, pače i drugima, umjesto  da se vrijeme gubi na svakodnevno galopiranje pod pritiskom brojnih želja? Postavio sam misaonu platformu za razmišljanje, na Vama je da iskočite iz „sigurnih zidova“ koje ste postavili misleći da će Vam biti ugodnije tamo. Zgodno kaže Robert Anthony: „Većina ljudi bi radije bili sigurni da su nesretni, nego riskirali pokušati postati sretni“. 

October 1, 2015

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *